KAMEJE su reljefi izrezbareni u dragom i poludragom kamenu, običnom kamenu ili školjki. Ahat, oniks, sardoniks i neke velike spiralne školjke posebno su pogodni za reljefno oblikovanje jer su građeni od slojeva različitih boja pa se mogu postići lijepi kontrasti. Kaže se da je način izrade kameja isti kao i kod rezbarenja skulptura, samo se ovdje radi o minijaturama.

Iz perzijskog i grčko-rimskog razdoblja sačuvane su mnoge kameje od običnog ili dragog kamena, što svjedoči o njihovoj popularnosti u starom vijeku. Kameje od školjaka novijeg su datuma. Tijekom 14. i 15. stoljeća u Francuskoj, Njemačkoj i Flandriji za izradu kameja koristila se školjka bisernica. Izgleda da se u bogatim i kulturnim krugovima na francuskim dvorima jako cijenilo rukotvorine od školjaka. Zahvaljujući istraživačkim putovanjima u to vrijeme, u Evropu su stigli rijetki i egzotični materijali — veliki kornjačini oklopi, narvalove kljove, žad, jantar i nepoznate školjke. Ti su materijali povećali zanimanje za istraživanje prirode, a i nadahnuli vješte majstore, izrađivače nakita i rezbare na kreativnost. Velike spiralne školjke iz porodica kacigaša (Cassidae) i kaurija (Cypraeidae) po svoj su se prilici u 16. stoljeću počele koristiti za rezbarenje kameja, pokazavši se naročito zgodnim materijalima za to.

 Tijekom takozvanog perioda neoklasicizma ponovno se probudio interes za drevnu umjetnost, pa je u 18. stoljeću cvjetala proizvodnja kameja od školjaka, premda su ih neki s prezirom nazivali imitacijama jer imaju manju vrijednost u odnosu na kameje od dragog kamenja. Otada se na sve manje mjesta izrađivalo kameje. Ova vrsta umjetnosti danas se održala još u dva grada — Idar-Obersteinu (Njemačka), koji se specijalizirao za strojnu obradu ahata, i Torre del Grecu (Italija), gdje se kameje od školjaka još uvijek ručno izrađuju.

Sad kad smo saznali nešto o njihovoj povijesti, idemo vidjeti kako se one danas rade.

Radionica koju ćemo posjetiti nalazi se u jednoj uskoj ulici u centru Torre del Greca. Majstorov radni stol pretrpan je alatima i kamejama u raznim završnim fazama izrade. Zastaje nam dah dok promatramo predivnu kameju koju majstor upravo završava — složenu kompoziciju koja se sastoji od nekoliko figura, a dočarava seosku idilu.

Školjke od kojih se izrađuju kameje stižu s Bahama kao i s Kariba te voda istočne Afrike. Od različitih vrsti školjki dobivaju se kameje različitih boja. Naprimjer, kameje izrezbarene u školjki obično poznatoj pod nazivom sardonica (Cassis madagascariensis) sadrže bijele ornamente na tamnosmeđoj  pozadini; reljefi izrezbareni u školjki corniola (Cypraecassis rufa) svijetlijih su i tamnijih nijansi crvenkastosmeđe boje. Najcjenjenije su kameje s najizraženijim kontrastom boja.

Prvi korak izrade kameja sastoji se u tome da se vodom hlađenom kružnom pilom odreže čaška — gornji, ispupčeni dio školjke koji će se koristiti. Da bi se dobilo kameju određenog oblika, a većinom su ovalne ili okrugle, na unutrašnjoj površini čaške crta se željeni oblik po kojem se odoka reže čašku dok ne poprimi manje višekutne oblike. Od školjke prosječne veličine obično se može dobiti jednu veliku ili dvije manje kameje. Potrebno je imati vješto oko da se utvrdi što školjka dozvoljava da se s njom učini, odnosno kako je treba rezbariti. Naprimjer, tri ispupčenja na vanjskoj površini školjke omogućuju da se naprave tri figure. Nakon rezanja, školjku se brusi brusilicom sve dok ne poprimi željeni oblik. Zatim se pričvršćuje za kratki drveni štap kako bi je se lakše obrađivalo, a onda se do potrebne debljine brusi njen grubi, vanjski sloj. Sad je trenutak da umjetnik na temelju građe školjke odluči kakav će ornament izrezbariti. Brzim pokretima ruku radi skicu na površini školjke i počinje rezbariti.

Električnom brusilicom — bušilicom sa svrdlom — uklanja se suvišan materijal. Kad se vide konture ornamenta, počinje ručno rezbarenje pomoću niza oštrih alatki raznih veličina koje se zovu rezaljke. Ornament treba rezbariti u točno određenom sloju, jer školjka iz sloja u sloj mijenja boju od svijetle prema tamnoj. Rezbarenjem u različitim slojevima vješti umjetnik stvara ornamente koji djeluju prozirno poput vela. Napokon, iz tamne pozadine izdiže se ornament izrazito fino izrezbarenih detalja!

Beskonačno je mnogo motiva koje se može izrezbariti. Možda ste već vidjeli kameju s profilom graciozne dame — uvijek omiljenim motivom. Mali profili ili cvjetni motivi koriste se kao ukrasi na prstenima ili naušnicama. Veće kameje dosežu veličinu od oko 7,5 centimetara i nose se kao broševi ili privjesci, a mogu prikazivati mnogo složenije motive — pejzaže, figuralne kompozicije sa seoskim ili antičkim motivom. Najveće kameje dosežu veličinu od najviše dvadesetak centimetara i mogu se uokviriti ili staviti na postolje. Veličina i materijal kojim su optočene utječu na njihovu vrijednost, no ona prvenstveno ovisi o finoći izrade i uloženom trudu. Neke su kameje prava umjetnička remek-djela.

Budući da nepravilnosti školjke diktiraju majstoru kako će je iskoristiti da bi dobio gotov rad, izrada kameja od školjaka nikada se neće moći mehanizirati niti će se ikada moći napraviti dvije identične kameje. One su doista jedinstveni i predivni ukrasi — prava minijaturna remek-djela.