MNOGI u svijetu kršćanstva već stoljećima obožavaju Isusa Krista kao da je on Svemogući Bog. Međutim, sam je Isus uvijek skretao pažnju na Jehovu Boga i obožavao je samo njega. Naprimjer, kad se Isus našao pred nagovorom da izvrši čin obožavanja Đavla, rekao je: “Jehovu, svog Boga, obožavaj, i njemu jedinome vrši svetu službu” (Matej 4:10). Kasnije je svoje učenike poučio: “Nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem, jer jedan je vaš Otac, onaj koji je na nebesima” (Matej 23:9).

Isus je Samarićanki opisao na kakav način ljudi moraju obožavati Boga. Njihovo se obožavanje mora temeljiti na duhu i istini. Doista, “Otac traži takve da ga obožavaju” (Ivan 4:23, 24). Da, jedino se Boga smije obožavati, i to uz dužno poštovanje. Obožavati bilo koga ili bilo što drugo predstavljalo bi oblik idolopoklonstva, a to osuđuju i Hebrejska i Grčka pisma (2. Mojsijeva 20:4, 5; Galaćanima 5:19, 20).

‘No’, netko bi mogao pitati, ‘ne pokazuje li Biblija da moramo obožavati i Isusa? Nije li Pavao u Hebrejima 1:6 rekao: “Neka ga [Isusa] svi anđeli Božji obožavaju”?’ (King James Version). Kako razumjeti ovaj redak uzme li se u obzir ono što Biblija govori o idolopoklonstvu?

Najprije trebamo razumjeti što je u ovom slučaju Pavao mislio pod pojmom obožavanje. On je upotrijebio grčku riječ proskynéo. U djelu Unger’s Bible Dictionary kaže se da ova riječ doslovno znači ‘poljubiti nečiju ruku u znak štovanja ili odati mu počast’. W. E. Vine u svom djelu An Expository Dictionary of New Testament Words kaže da ova riječ “označava čin štovanja, bez obzira na to upućuje li se čovjeku (...) ili Bogu”. U biblijska vremena pojam proskynéo često je podrazumijevao i doslovan naklon osobi na visokom položaju.

Razmotrimo Isusovu parabolu o robu koji nije mogao vratiti popriličnu svotu novca svom gospodaru. U toj se paraboli pojavljuje jedan oblik ove grčke riječi i u prijevodu King James Version za taj slučaj stoji da je “sluga nato pao pred njega i stao ga [kralja] obožavati [jedan oblik riječi proskynéo], govoreći: Gospodaru, budi strpljiv sa mnom i sve ću ti platiti” (Matej 18:26, naglašeno od nas). Je li ovaj čovjek počinio idolopoklonstvo? Nipošto! On je samo izrazio onakvo štovanje  ili cijenjenje koje zaslužuje kralj, njegov gospodar ili pretpostavljeni.

Takav naklon, odnosno izraz poštovanja, bio je sasvim uobičajen prizor na Orijentu u biblijsko doba. Kad je Jakov susreo svog brata Ezava, poklonio mu se sedam puta (1. Mojsijeva 33:3). Josipova su braća pala ničice pred njim, odnosno poklonila su mu se, odajući mu čast zbog položaja koji je zauzimao na egipatskom dvoru (1. Mojsijeva 42:6). Ako ovo uzmemo u obzir, možemo bolje razumjeti što se desilo kad su astrolozi pronašli malog Isusa, za kojeg su priznali da je “kralj Židova koji se rodio”. U tom se izvještaju, prema prijevodu King James Version, kaže da su “pali pred njega i obožavali [proskynéo] ga” (Matej 2:2, 11).

Dakle, jasno je da se riječ proskynéo, koja se u nekim prijevodima Biblije prevodi kao “obožavanje”, ne koristi samo za onakvo štovanje kakvo pripada Jehovi Bogu. Ona se ujedno može odnositi na poštovanje i čast koji se iskazuju nekoj drugoj osobi. Da ne bi došlo do kakvog nesporazuma, riječ proskynéo u Hebrejima 1:6 u nekim se prijevodima Biblije prevodi kao “odaju počast” (New Jerusalem Bible), “iskazuju čast” (The Complete Bible in Modern English), “ni[či]ce padnu” (Duda-Fućak) ili “poklone” (prijevod Novi svijet).

Je li Isus dostojan da mu se ljudi tako poklone? U svakom slučaju! U svom pismu Hebrejima apostol Pavao objašnjava da je Isus kao ‘nasljednik svega sjeo s desne strane Veličanstva na visinama’ (Hebrejima 1:2-4). Stoga se ‘u Isusovo ime treba prignuti svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom, i da bi svaki jezik otvoreno priznao da je Isus Krist Gospodin na slavu Boga, Oca’ (Filipljanima 2:10, 11).

Krist će uskoro na izvanredan način iskoristiti taj uzvišeni položaj i veliku moć koju mu taj položaj daje kako bi Zemlju pretvorio u globalni raj. Pod Božjim vodstvom i zahvaljujući svojoj otkupnoj žrtvi, Isus će osloboditi svijet svih patnji, boli i tuge, i to u korist onih koji se podlože njegovoj pravednoj vladavini. Nije li stoga dostojan da mu iskažemo čast i poštovanje te da mu budemo poslušni? (Psalam 2:12; Izaija 9:6; Luka 23:43; Otkrivenje 21:3, 4).

Međutim, Biblija jasno pokazuje da obožavati — u smislu vjerskog štovanja i odanosti — smijemo jedino Boga. Mojsije ga je opisao kao ‘Boga koji zahtijeva isključivu odanost’. Osim toga, Biblija nas opominje da ‘obožavamo Onoga koji je načinio nebo i zemlju i more i izvore voda’ (5. Mojsijeva 4:24, NS; Otkrivenje 14:7).

Isus bez sumnje igra ključnu ulogu u pravom obožavanju i dostojan je naše časti i poštovanja (2. Korinćanima 1:20, 21; 1. Timoteju 2:5). Jedino posredstvom njega možemo pristupiti Jehovi Bogu (Ivan 14:6). Pravi kršćani postupaju ispravno ako, u skladu s tim, obožavaju jedino Svemogućeg, Jehovu Boga.