Psalam 88:1-18
Pjesma, napjev sinova Korahovih. Upravitelju, za mahalat,* za odgovaranje. Maskil* Hemana+ Ezrahovca.
88 Jehova, Bože spasenja mojega,+danju vapim,+a i noću vapim pred tobom.+
2 Pred tebe će molitva moja doći.+Prigni uho svoje vapaju mojemu!+
3 Jer duša je moja sita nevolja+i život se moj dotaknuo groba.*+
4 Ubrajaju me među one koji u jamu odlaze.+Postao sam nalik čovjeku koji je bez snage ostao,+
5 oslobođen poput mrtvaca,+sličan ubijenima što u grobu leže,+kojih se više ne sjećaši koji su odsječeni od ruke tvoje koja pomoć pruža.+
6 Stavio si me u jamu najdublju,na mjesta mračna, u bezdan velik.+
7 Na mene se okomila srdžba tvoja+i svim bijesnim valovima svojim nevolju na me svaljuješ.+ (Sela)
8 Udaljio si od mene znance moje,+ogadio si me njima.+Zatvoren sam i ne mogu izaći.+
9 Oko se moje gasi od nevolje moje.+Prizivam te, Jehova, po cijeli dan,+k tebi u molitvi širim ruke svoje.+
10 Zar ćeš za mrtve činiti čuda?+Zar će nemoćni mrtvaci ustati,+zar će te oni hvaliti?+ (Sela)
11 Zar će se o milosti* tvojoj u grobu govoriti,o vjernosti tvojoj ondje gdje je raspadanje?+
12 Zar će se u tami obznaniti čuda tvoja,+u zemlji zaborava pravednost tvoja?+
13 A ja k tebi, Jehova, vapim,+molitva moja jutrom dolazi pred tebe.+
14 Zašto, Jehova, odbacuješ dušu moju?+Zašto si lice svoje okrenuo od mene?+
15 U nevolji sam i smrt mi prijeti još od djetinjstva,+mnoge strahote podnosim od tebe.+
16 Plamenovi usplamtjeloga gnjeva tvojega prelaze preko mene,+strahote tvoje satiru* me.+
17 Okružuju me kao vode po cijeli dan,+navaljuju na mene sve odjednom.
18 Udaljio si od mene prijatelja i druga,+mračna su mjesta poznanici moji.+
