Jakov 1:1-27
1 Jakov,+ rob+ Božji i rob Gospodina Isusa Krista, pozdravlja dvanaest plemena+ koja su rasijana+ po svijetu.
2 Smatrajte da se uistinu imate čemu radovati, braćo moja, kad se nađete u raznim kušnjama,+
3 znajući da kušanje vaše vjere* izgrađuje u vama ustrajnost.+
4 A ustrajnost neka dovrši svoje djelo, da budete savršeni+ i potpuni, bez ikakva nedostatka.+
5 I ako kome od vas nedostaje mudrosti,+ neka traži od Boga,+ jer on svima daje velikodušno i bez prekoravanja,+ i dat će mu je.+
6 Ali neka traži+ s vjerom, ne sumnjajući nimalo,+ jer je onaj tko sumnja kao morski val nošen vjetrom+ i tjeran tamo-amo.
7 Neka takav ne misli da će išta primiti od Jehove.+
8 Takav je čovjek neodlučan,+ nepostojan+ na svim putevima svojim.
9 Neka se siromašan brat raduje što je uzvišen,+
10 a bogati+ što je ponižen, jer prolazi kao cvijet poljski.+
11 Jer sunce izađe i upeče i osuši biljke te njihov cvijet otpadne i ljepota njihova nestane. Tako će i bogataš uvenuti na putevima svojim.+
12 Sretan je čovjek koji ustraje u kušnji,+ jer kad bude prokušan, primit će nagradu*+ — život koji je Jehova obećao onima koji ga ljube.+
13 Neka nitko, kad se nađe u kušnji,+ ne govori: “Bog me iskušava.” Jer Boga se ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava.
14 Nego svakoga iskušava njegova želja, tako što ga privlači i mami.+
15 Zatim želja, kad začne, rađa grijeh,+ a grijeh, kad je učinjen, donosi smrt.+
16 Ne zavaravajte se,+ braćo moja ljubljena!
17 Svaki dobar dar+ i svaki savršen poklon odozgo je,+ jer silazi od Oca nebeskih svjetlila,+ a on se ne mijenja, nije poput nestalne sjene.*+
18 Po svojoj volji+ rodio nas je riječju istine,+ da i mi budemo prvine+ među stvorenjima njegovim.
19 Znajte ovo, braćo moja ljubljena! Svaki čovjek treba biti brz slušati, a spor govoriti+ i spor srditi se,+
20 jer srdžba čovjekova ne donosi pravednost kakvu Bog zahtijeva.+
21 Zato odbacite svu prljavštinu i zloću,+ tu neželjenu osobinu, i s blagošću prihvatite da se u vas usađuje riječ Božja+ koja može spasiti duše vaše.+
22 Ali nemojte samo slušati riječ nego je i izvršujte,+ da ne biste sami sebe zavaravali.+
23 Jer ako tko sluša riječ, a ne izvršuje ju,+ on je kao čovjek koji promatra svoje lice u ogledalu,
24 ali kad se promotri, ode i odmah zaboravi kakav je.
25 A tko se zadubi u savršeni zakon+ slobode i prione uz njega te ne bude zaboravan slušatelj, nego izvršitelj riječi,+ bit će sretan+ što je vrši.
26 Ako tko misli da na ispravan način štuje Boga,*+ a ne zauzdava svoj jezik,+ nego obmanjuje svoje srce,+ njegovo je štovanje isprazno.+
27 Štovanje* koje je čisto+ i neokaljano+ pred našim Bogom i Ocem jest ovo: brinuti se za siročad+ i udovice+ u njihovoj nevolji+ i čuvati se prljavštine+ ovoga svijeta.+
Bilješke
^ Ili: “da vjera koja je prokušana (dokazana)”.
^ Doslovno: “krunu; vijenac”.
^ Ili: “kod njega nema promjene kretanja sjene”.
^ Ili: “da je pravi vjernik; da je religiozan”.
^ Ili: “Religija (vjera)”.
