2. Mojsijeva 13:1-22
13 Jehova je dalje rekao Mojsiju:
2 “Posveti mi svakoga prvorođenca, svakoga koji otvori maternicu među sinovima Izraelovim, i od ljudi i od životinja, jer meni pripada.”+
3 I Mojsije je rekao narodu: “Sjećajte se ovoga dana u koji ste izašli iz Egipta,+ iz kuće ropske, jer vas je snagom ruke svoje Jehova izveo odande.+ Zato neka se ne jede ništa s kvascem.+
4 Danas izlazite, u mjesecu abibu.*+
5 Kad te Jehova dovede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca,+ za koju se zakleo praocima tvojim da će ti je dati,+ u zemlju u kojoj teče med i mlijeko,+ onda vrši tu službu ovoga mjeseca.
6 Sedam dana jedi beskvasni kruh,+ a sedmoga je dana blagdan u čast Jehovi.+
7 Beskvasni kruh neka se jede sedam dana.+ Ništa s kvascem neka se ne vidi kod tebe+ i ukvasano tijesto neka se ne vidi nigdje na području tvojemu.+
8 I toga dana reci sinu svojemu: ‘To je zbog onoga što je Jehova učinio za mene kad sam izašao iz Egipta.’+
9 I neka ti to bude kao znak na ruci i kao spomen na čelu,+ da Jehovin zakon bude u ustima tvojim.+ Jer te rukom jakom Jehova izveo iz Egipta.+
10 I drži ovu odredbu od godine do godine u propisano vrijeme.+
11 A kad te Jehova dovede u zemlju Kanaanaca,+ kao što se zakleo tebi i praocima tvojim,+ i kad ti je preda,
12 posveti Jehovi svakog prvorođenca,+ a tako i sve prvorođeno od stoke tvoje.+ Svako muško pripada Jehovi.+
13 I svako prvorođeno magare otkupi grlom sitne stoke, a ako ga ne otkupiš, slomi mu vrat.+ A otkupi i svakoga prvorođenca između sinova svojih.+
14 A ako te sin tvoj jednog dana upita:+ ‘Što to znači?’ odgovori mu: ‘Snagom ruke svoje Jehova nas je izveo iz Egipta,+ iz kuće ropske.+
15 Budući da je faraon postao tvrdokoran i nije nas htio pustiti da odemo,+ Jehova je pobio sve prvorođence u zemlji egipatskoj,+ od prvorođenaca ljudi do prvorođenog od životinja.+ Zato Jehovi žrtvujem sve muško prvorođeno,+ a svakoga prvorođenca od svojih sinova otkupljujem.’+
16 Neka ti to bude kao znak na ruci i kao povez na čelu,*+ jer nas je snagom ruke svoje Jehova izveo iz Egipta.”+
17 Kad je faraon pustio narod, Bog ga nije vodio putem kroz zemlju filistejsku, iako je onuda bilo bliže, jer je Bog rekao: “Mogao bi narod požaliti kad vidi rat, pa se vratiti u Egipat.”+
18 Stoga je Bog poveo narod zaobilaznim putem, kroz pustinju pored Crvenoga mora.+ I sinovi Izraelovi napustili su zemlju egipatsku u bojnim redovima.*+
19 Mojsije je ponio sa sobom kosti Josipove, jer je Josip svečano zakleo sinove Izraelove: “Bog će sigurno pogledati na vas,+ a vi sa sobom ponesite odavde kosti moje.”+
20 I otišli su iz Sukota i utaborili se u Etamu, na rubu pustinje.+
21 I Jehova je išao pred njima danju u stupu od oblaka da ih vodi putem,+ a noću u stupu od vatre da im svijetli, kako bi mogli putovati i danju i noću.+
22 Stup od oblaka nije se odmicao od naroda danju ni stup od vatre noću.+
Bilješke
^ Nakon izgnanstva Židova u Babilon mjesec abib dobio je ime nisan. Vidi dodatak 14.
^ Doslovno: “među očima”.
^ “U bojnim redovima”, po svemu sudeći, u formaciji poput vojske, s pet skupina: prethodnicom, zaštitnicom, središnjim dijelom i dva krila.
