Dok je Isus bio u Judeji, neki ga je farizej pozvao na objed (Luka 11:37, 38). Prije nego što bi počeli jesti, farizeji su obredno prali ruke do lakta. No Isus to nije činio (Matej 15:1, 2). Istina, tim običajem nisu kršili Božji Zakon, ali Bog to nije zahtijevao od svojih slugu.

Farizej se iznenadio kad je vidio da Isus nije oprao ruke do lakta. Isus je to zapazio pa mu je rekao: “Vi farizeji čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra ste puni grabeža i zloće. Nerazumni! Nije li onaj koji je načinio vanjštinu načinio i nutrinu?” (Luka 11:39, 40).

Problem nije bio u pranju ruku prije jela, već u vjerskom licemjerju. Farizeji su pobožno prali ruke, ali nisu “prali” svoja zla srca. Zato im je Isus savjetovao: “Kao milostinju dajte ono što je u nutrini, i, evo, sve će vam drugo biti čisto” (Luka 11:41). Koliko su samo istinite te riječi! Na davanje milostinje trebalo ih je potaknuti srce puno ljubavi, a ne želja da zadive druge svojom prividnom pravednošću.

Istina, ti su ljudi bili spremni davati. Isus je istaknuo: “Dajete desetinu od metvice i rute i od svakoga bilja vrtnog, ali ne marite za pravdu i ljubav prema Bogu! Ono prvo bili ste dužni činiti, a ovo drugo ne zanemariti” (Luka 11:42). Izraelci su prema Božjem Zakonu bili dužni davati desetinu od svog uroda (5. Mojsijeva 14:22). To je uključivalo i metvicu i rutu, koje su se koristile kao začini. Farizeji su strogo pazili na to da daju desetinu čak i od takvog sitnog bilja. No jesu li se držali daleko važnijih zapovijedi, naprimjer da trebaju postupati pravedno i biti skromni pred Bogom? (Mihej 6:8).

Isus nije na tome stao, već im je kazao: “Teško vama, farizeji, jer volite prednja sjedala u sinagogama i da vas se pozdravlja na trgovima! Teško vama, jer ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi hodaju, a da to i ne znaju!” (Luka 11:43, 44). Da, ljudi su mogli nehotice stati na takve grobove i obredno se onečistiti. Time je htio istaknuti da nečistoća farizeja nije bila očita na prvi pogled (Matej 23:27).

Nato se jedan zakonoznanac potužio: “Učitelju, tim riječima i nas vrijeđaš.” No i njima je trebalo dati do znanja da ne čine ništa kako bi pomogli narodu. Zato im je Isus rekao: “Teško i vama, zakonoznanci, jer tovarite na ljude terete teške za nošenje, a sami se ni jednim prstom ne dotičete tih tereta! Teško vama, jer gradite grobnice prorocima, a vaši su ih praoci ubili!” (Luka 11:45-47).

Tereti koje je Isus spomenuo bili su farizejsko tumačenje Zakona i običaji koji su se uvriježili usmenom predajom. Zakonoznanci nisu željeli narodu olakšati život, već su inzistirali da se svi drže propisa koji su se pretvorili u teško breme. Njihovi su preci ubijali Božje proroke, počevši od Abela pa nadalje. A oni su išli stopama svojih praotaca, premda su se pravili da prorocima iskazuju čast gradeći im grobnice. Čak su htjeli ubiti najvećeg Božjeg proroka! Isus je objavio da će se Bog razračunati s tim naraštajem, što se i dogodilo 38 godina kasnije — 70. godine.

Nastavljajući u istom tonu, Isus je rekao: “Teško vama, zakonoznanci, jer ste uzeli ključ  znanja. Sami niste ušli, a one koji bi htjeli ući sprečavate!” (Luka 11:52). Oni su bili dužni “otključati” smisao Zakona, odnosno objasniti ga narodu. No nisu to činili, već su ljudima uskraćivali priliku da upoznaju i razumiju Božju Riječ.

Kako su farizeji i pismoznanci reagirali na te riječi? Kad je Isus izašao, počeli su ga žestoko napadati i obasipati pitanjima. Ali nisu ga ispitivali zato što su bili željni znanja. Ne, pokušavali su ga navesti da kaže nešto zbog čega bi ga mogli uhvatiti.