KAD sam 1989. čula za biblijsku istinu, bila sam istaknuta članica Komunističke partije u svom rodnom gradu Senakiju i redovito sam prisustvovala zasjedanju gruzijskog vrhovnog sovjeta, koji je imao istu funkciju kao današnji parlament. Osim toga, bila sam zaručena za jednog mladića i smatrala sam da sam puno postigla u životu.

Roditelji su mi usadili ljubav prema Bogu. Stoga sam vjerovala u njega iako sam bila komunist. Kad sam počela proučavati Bibliju, dobila sam logične odgovore na sva svoja pitanja te sam odlučila predati svoj život Jehovi. Ali moja obitelj, prijatelji, kolege i zaručnik nisu odobravali moju odluku.

Članovi moje obitelji odbacili su me zbog mojih novostečenih uvjerenja, a ona su se kosila i s mojom političkom karijerom. Zaključila sam da mi nema druge nego otići  od kuće, raskinuti zaruke i dati otkaz na poslu te istupiti iz partije i vrhovnog sovjeta. Nakon krštenja prijatelji i obitelj počeli su vršiti još veći pritisak na mene. Budući da su me mnogi sugrađani dobro poznavali, digla se velika prašina kad sam postala Jehovin svjedok. Zato sam odlučila preseliti se u Kutaisi, gdje sam odmah počela s pionirskom službom.

Kad me ljudi pitaju je li moja vjera vrijedna svih nedaća koje sam doživjela, bez premišljanja im kažem da sam potpuno zadovoljna odlukama koje sam donijela. Premda moji roditelji nisu razumjeli moja uvjerenja, zahvalna sam im što su u mene usadili ljubav prema Bogu i bližnjima. To mi je puno pomoglo u životu.