Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Jehovina Riječ je živa

Pouke iz Prve knjige o kraljevima

Pouke iz Prve knjige o kraljevima

“KAD se umnožavaju pravednici, veseli se narod; a kad vlada bezbožnik, uzdiše narod” (Priče Salamunove 29:2). Istinitost te izreke zorno je prikazana u biblijskoj knjizi koja se zove Prva knjiga o kraljevima. Ona iznosi životnu priču Salamuna, za čijeg je kraljevanja stari Izrael živio u sigurnosti i velikom blagostanju. Prva knjiga o kraljevima također izvještava o podjeli kraljevstva nakon Salamunove smrti i o četrnaestorici kraljeva koji su slijedili, s time da su neki vladali u Izraelu, a neki u Judi. Samo su dvojica od tih kraljeva cijelog života bila vjerna Jehovi. Osim toga, izvještava se o djelovanju šestorice proroka, a jedan od njih bio je Ilija.

Knjigu je napisao prorok Jeremija u Jeruzalemu i Judi, a u njoj se govori o razdoblju koje je trajalo otprilike 129 godina — od 1040. pr. n. e. do 911. pr. n. e. Dok je pisao tu knjigu, Jeremija se po svemu sudeći koristio starim zapisima kao što je bila ‘knjiga djela Salamunovih’. Ti zasebni izvještaji više ne postoje (1. Kraljevima 11:41; 14:19; 15:7).

MIR I BLAGOSTANJE POD MUDRIM KRALJEM

 

(1. Kraljevima 1:1–11:43)

Prva knjiga o kraljevima počinje napetom pričom o pokušaju Adonije, sina kralja Davida, da prigrabi očevo kraljevstvo. No plan mu je propao jer je prorok Natan brzo reagirao, pa je za kralja postavljen Davidov sin Salamun. Jehova je bio zadovoljan molbom novoustoličenog kralja te mu je dao “srce mudro i razumno”, a pored toga “blago i slavu” (1. Kraljevima 3:12, 13). Kraljeva je mudrost bila bez premca, a njegovo bogatstvo nemjerljivo. Izrael je živio u miru i blagostanju.

Među građevinama koje je Salamun podigao bili su Jehovin hram i različite građevine za državne službe. Jehova je kralju Salamunu, pod uvjetom da ostane poslušan, zajamčio: “Utvrdiću prijestolje kraljevstva tvojega nad Izraelom na vijek” (1. Kraljevima 9:4, 5). Pravi Bog ujedno ga je upozorio na posljedice neposlušnosti. Međutim, Salamun je oženio mnogo tuđinki. Pod njihovim je utjecajem u starosti počeo štovati lažne bogove. Jehova je prorekao da će se njegovo kraljevstvo podijeliti. Nakon 40 godina vladanja, 997. pr. n. e., Salamun je umro. Na prijestolje je sjeo njegov sin Roboam.

Odgovori na biblijska pitanja:

1:5 — Zašto je Adonija pokušao zauzeti prijestolje dok je David još bio živ? Biblija o tome ne govori. Međutim, logično je zaključiti da je Adonija, zato što su njegova starija braća Amnon i Apsalom, a vjerojatno i Davidov sin Heleab, bila mrtva, smatrao da ima pravo na prijestolje kao najstariji od preostalih Davidovih sinova (2. Samuelova 3:2-4; 13:28, 29; 18:14-17). Budući da je uspio pridobiti moćnog vojskovođu Joaba i utjecajnog prvosvećenika Abijatara, Adonija je vjerojatno bio uvjeren da će njegov pokušaj uspjeti. U Bibliji ne stoji je li on znao da je Davidova namjera bila da Salamun naslijedi prijestolje. Međutim, kada je prinosio žrtvu, Adonija nije pozvao Salamuna i druge koji su bili odani Davidu (1. Kraljevima 1:9, 10). Iz toga se može zaključiti da je Salamuna smatrao suparnikom.

1:49-53; 2:13-25 — Zašto je Salamun dao ubiti Adoniju nakon što ga je bio pomilovao? Iako Betsabeja nije ništa posumnjala kada ju je Adonija zamolio da od kralja traži da mu dozvoli oženiti se Abizagom, Salamun je prozreo njegovu pravu namjeru. Premda David nije imao spolne odnose s lijepom Abizagom, nju se smatralo njegovom konkubinom. Prema tadašnjem običaju ona je mogla pripasti samo Davidovom zakonitom nasljedniku. Adonija je možda razmišljao da će ponovno imati priliku doći do prijestolja ako Abizagu uzme za ženu. Protumačivši Adonijinu molbu kao dokaz da se želi domoći kraljevstva, Salamun je poništio pomilovanje.

6:37–8:2 — Kada je održana svečanost povodom otvorenja hrama? Hram je bio dovršen u osmom mjesecu 1027. pr. n. e., u jedanaestoj godini Salamunovog vladanja. Čini se da je opremanje hrama zajedno s drugim pripremama trajalo 11 mjeseci. Prema tome, svečanost povodom otvorenja hrama vjerojatno je održana u sedmom mjesecu godine 1026. pr. n. e. Nakon što se izvještava o dovršenju hrama, a prije opisa njegovog otvorenja, spominju se još neki građevinski projekti — očito da se zaokruži opis građevinskih radova (2. Dnevnika 5:1-3).

9:10-13 — Je li to što je Salamun tirskom kralju Hiramu darovao 20 galilejskih gradova bilo u skladu s Mojsijevim zakonom? Zakonsku odredbu iz 3. Mojsijeve 25:23, 24 moglo se shvatiti kao da važi samo za mjesta u kojima žive Izraelci. Moguće je da su u gradovima koje je Salamun dao Hiramu živjeli ne-Izraelci, iako su se nalazili unutar granica Obećane zemlje (2. Mojsijeva 23:31). No, Salamunov je postupak također mogao značiti da se nije posve držao Zakona, kao i kada je počeo ‘držati mnogo konja’ i imati mnogo žena (5. Mojsijeva 17:16, 17). Sve u svemu, Hiram nije bio zadovoljan darom. Možda u gradovima nisu vladali dobri uvjeti ako njihovi poganski stanovnici nisu mnogo brinuli o njima ili njihova lokacija nije bila najbolja.

11:4 — Je li senilnost odgovorna za to što je Salamun u starosti postao nevjeran? To očito nije bio slučaj. Salamun je bio prilično mlad kada je počeo vladati i iako je vladao 40 godina, nije doživio duboku starost. Osim toga, on nije potpuno prestao obožavati Jehovu. Očigledno je uveo neki oblik međuvjerstva.

Pouke za nas:

2:26, 27, 35 Ono što Jehova prorekne uvijek se ispuni. Kada je svrgnut Abijatar, Helijev potomak, ispunila se ‘riječ Jehovina što reče za dom Helijev’. To što je Abijatara zamijenio Sadok iz Finesove loze bilo je ispunjenje 4. Mojsijeve 25:10-13 (2. Mojsijeva 6:25; 1. Samuelova 2:31; 3:12; 1. Dnevnika 24:3).

2:37, 41-46 Vrlo je opasno misliti da možemo nekažnjeno prekoračiti granice Božjeg zakona! Oni koji namjerno skrenu s ‘tijesnog puta koji vodi u život’ snosit će posljedice te nemudre odluke (Matej 7:14).

3:9, 12-14 Jehova uslišava iskrene molitve svojih slugu u kojima mole za mudrost, razboritost i vodstvo kako bi mu mogli što bolje služiti (Jakov 1:5).

8:22-53 Salamun je iz dubine srca izrazio zahvalnost Jehovi, Bogu koji pokazuje vjernu ljubav, ispunjava obećanja i sluša molitve. Razmišljanje o riječima Salamunove molitve prilikom svečanog otvorenja hrama produbit će našu zahvalnost za ta i druga obilježja Božje osobnosti.

11:9-14, 23, 26 Kada je Salamun ostario i postao neposlušan, Jehova je na njega podigao protivnike. “Bog se suprotstavlja oholima, a nezasluženu dobrohotnost daje poniznima”, napisao je apostol Petar (1. Petrova 5:5).

11:30-40 Kralj Salamun pokušavao je ubiti Jeroboama zbog onoga što je Ahija prorekao o Jeroboamu. Kako li je drugačije kralj reagirao otprilike 40 godina prije toga, kada se nije htio osvetiti Adoniji i drugim urotnicima! (1. Kraljevima 1:50-53). Takva promjena bila je posljedica toga što se udaljio od Jehove.

UJEDINJENO KRALJEVSTVO POSTAJE RAZDIJELJENO

 

(1. Kraljevima 12:1–22:53)

Jeroboam i narod došli su kralju Roboamu i tražili od njega da im olakša terete koje im je nametnuo njegov otac Salamun. No Roboam ih nije poslušao, već je zaprijetio da će ih još više opteretiti. Deset plemena se pobunilo i sebi za kralja izabralo Jeroboama. Kraljevstvo se podijelilo. Roboam je vladao nad južnim dijelom kraljevstva, odnosno nad Judinim i Benjaminovim plemenom, a Jeroboam je vladao nad sjevernim desetplemenskim kraljevstvom Izraelom.

Da bi spriječio da narod ide u Jeruzalem štovati Boga, Jeroboam je postavio dva zlatna teleta, jedno u Danu, a drugo u Betelu. Među kraljevima koji su nakon Jeroboama vladali Izraelom bili su Nadab, Baza, Ela, Zambrije, Tebnije, Amrije, Ahab i Ohozija. U Judi su Roboama naslijedili Abijam, Aza, Jozafat i Joram. Proroci koji su služili za vrijeme tih kraljeva bili su Ahija, Semej, jedan Božji čovjek kojemu ne znamo ime te Jehuv, Ilija i Miheja.

Odgovori na biblijska pitanja:

18:21 — Zašto su svi u narodu šutjeli kada je Ilija od njih tražio da odluče hoće li služiti Jehovi ili Baalu? Možda su shvatili da nisu činili ono što je Jehova zahtijevao od njih, odnosno da nisu bili odani isključivo njemu, pa su zato osjećali krivnju. S druge strane, možda im je savjest toliko otupjela da nisu vidjeli ništa loše u tome da služe Baalu i istovremeno tvrde da obožavaju Jehovu. Tek nakon što je Jehova pokazao svoju moć, oni su rekli: “Jehova je Bog, Jehova je Bog” (1. Kraljevima 18:39).

20:34 — Zašto je Ahab, nakon što mu je Jehova dao pobjedu nad Sirijcima, poštedio njihovog kralja Ben-Adada? Umjesto da ga pogubi, Ahab je s Ben-Adadom sklopio savez po kojem su mu pripale neke ulice u sirijskoj prijestolnici Damasku, očito zato da bi u njima mogao otvoriti tržnice. Ranije je Ben-Adadov otac slično postupio kada je radi trgovine prisvojio sebi ulice u Samariji. Dakle, Ben-Adad bio je pušten zbog trgovačkih interesa koje je Ahab mogao ostvariti u Damasku.

Pouke za nas:

12:13, 14 Kada donosimo važne životne odluke, trebamo tražiti savjet od mudrih i zrelih osoba koje dobro poznaju Bibliju i visoko cijene Božja načela.

13:11-24 Savjet ili prijedlog koji djeluju sumnjivo, čak i ako ih daje dobronamjeran suvjernik, treba ocijeniti u svjetlu mudrih savjeta iz Božje Riječi (1. Ivanova 4:1).

14:13 Jehova traži dobro u nama. Koliko god to dobro moglo biti beznačajno, on može prouzročiti da ono postaje sve veće dok mu služimo najbolje što možemo.

15:10-13 Moramo se hrabro odupirati otpadništvu i podupirati pravu religiju.

17:10-16 Udovica iz Sarepte prepoznala je da je Ilija prorok i ukazala mu gostoprimstvo kao proroku, a Jehova je blagoslovio njenu vjeru koja ju je potakla na djela. Jehova također vidi našu vjeru i djela te nagrađuje one koji na razne načine podupiru njegovo Kraljevstvo (Matej 6:33; 10:41, 42; Hebrejima 6:10).

19:1-8 Kada naiđemo na žestoko protivljenje, možemo biti sigurni u Jehovinu potporu (2. Korinćanima 4:7-9).

19:10, 14, 18 Sluge pravog Boga nikada nisu sami. Oni imaju Jehovu i svoje međunarodno bratstvo.

19:11-13 Jehova nije neko božanstvo prirodnih pojava niti tek personifikacija prirodnih sila.

20:11 Kada je Ben-Adad razmetljivo govorio da će razoriti Samariju, izraelski mu je kralj odgovorio: “Neka se ne hvali onaj koji se opasuje [za boj] kao onaj koji se raspasuje” nakon pobjedničkog povratka iz bitke. Kada nešto trebamo napraviti, ne smijemo biti samouvjereni i hvalisati se (Priče Salamunove 27:1; Jakov 4:13-16).

Knjiga od velike vrijednosti za nas

Kada je govorio o davanju Zakona na gori Sinaju, Mojsije je Izraelcima rekao: “Gle, iznosim danas pred vas blagoslov i prokletstvo: blagoslov, ako uzaslušate zapovijedi Jehove Boga svojega, koje vam ja danas zapovijedam; a prokletstvo, ako ne uzaslušate zapovijedi Jehove Boga svojega nego siđete s puta, koji vam ja danas zapovijedam” (5. Mojsijeva 11:26-28).

Prva knjiga o kraljevima zaista nam jasno otkriva tu važnu istinu. No, kao što smo vidjeli, ta nas knjiga uči i drugim vrijednim poukama. Njena je poruka uistinu živa i vrši snažan utjecaj (Hebrejima 4:12).

[Slika na stranici 29]

Hram i druge građevine koje je sagradio Salamun

[Slika na stranicama 30 i 31]

Nakon što je Jehova pokazao svoju moć, narod je povikao: “Jehova je Bog”