Jeste li znali da u tlu djeluje zadivljujuća zajednica nekih vrsta biljaka i bakterija koja svojim djelovanjem podržava život?

Razmislite o sljedećem: Dušik je neophodan za rast i razmnožavanje biljaka. No postoji jedan problem. Da bi ga biljke mogle koristiti, najprije se mora pretvoriti u spojeve kao što je amonijak. Taj se proces naziva fiksacija dušika. Leguminozne biljke, odnosno biljke iz reda mahunarki, rješavaju taj problem u suradnji s bakterijama koje se nazivaju rhizobia. Takva životna zajednica dvaju organizama koji pripadaju različitim vrstama, a kod koje oba sudionika imaju koristi, naziva se simbioza.

Mahunarke sadrže određenu kemijsku tvar kojom privlače bakterije, koje zatim prodiru u njen korijen. Premda su bakterije i biljke dvije potpuno različite vrste, časopis Natural History kaže da one surađuju te “stvaraju praktički novi ‘organ’ — nodule koji su potpuno opremljeni za fiksaciju dušika”. U tim nodulima, odnosno kvržicama na korijenu, žive i djeluju bakterije. Njihovo je glavno oruđe poseban enzim koji se sastoji od dva proteina, a naziva se nitrogenaza. Bakterije ga koriste za fiksaciju dušika iz tla.

“Cjelokupna količina nitrogenaze na našem planetu (...) mogla bi stati u jednu jedinu veliku kantu”, stoji u časopisu Natural History. Dakle, važna je svaka molekula! No postoji još jedan problem. Naime, kisik uništava nitrogenazu. Kako se rješava taj problem? Mahunarke proizvode posebnu tvar koja uklanja višak kisika koji prodre u nodul.

Ovojnica nodula kontrolira izmjenu amonijaka, šećera i drugih hranjivih tvari između bakterija i biljke. Nakon što mahunarke uginu, amonijak ostaje u tlu. Zbog toga se te biljke s pravom nazivaju “zelenim gnojivom”.

Što vi mislite? Je li moguće da su taj zadivljujuć i nevjerojatno složen proces neophodan za život “izumile” bakterije i biljke ili se radi o još jednom čudu stvaranja?