KOLIKO znanja može usvojiti ljudski mozak? To pitanje neprestano fascinira i istovremeno zbunjuje znanstvenike. U knjizi The Brain Book Peter Russell piše: “Što više saznajemo o ljudskom mozgu, to smo svjesniji da njegovi kapaciteti i potencijali daleko nadmašuju sve naše prijašnje pretpostavke.”

Naprimjer, naš mozak posjeduje izvanrednu sposobnost pamćenja. “Pamćenje nije poput spremišta koje se postepeno popuni”, kaže Russell. “Prije bismo ga mogli usporediti sa stablom s mnoštvom kukica na kojima vise naša sjećanja. Svaka informacija koju zapamtimo čini novi niz kukica na koje možemo objesiti nova sjećanja. To znači da se naša sposobnost pamćenja stalno povećava. Što više znamo, to više novih informacija možemo usvojiti.” Sve nas to ponovno dovodi do pitanja koje smo već ranije postavili: Zbog čega ljudski mozak  posjeduje takav ogroman, neiskorišteni kapacitet?

Evolucija ne može na to pitanje ponuditi logičan odgovor. Budući da se ona uvelike temelji na teoriji o preživljavanju najprilagođenijih, mnogi se pitaju kako je uopće moguće da se ljudski mozak uspio razviti u tolikoj mjeri. Razviti mozak s takvim kapacitetom bilo bi isto što i napraviti ogroman kamion u kojem nikada nećemo prevesti više od jedne lopate pijeska.

Međutim, Biblija nudi nevjerojatno jednostavno, a opet logično objašnjenje. Kao prvo, ona nam govori da su naši praroditelji — Adam i Eva — stvoreni na Božju sliku, tako da su mogli odražavati njegove divne osobine. A kao drugo, ona objašnjava da su stvoreni da žive — pa tako i uče — vječno (1. Mojsijeva 1:27; 2:16, 17). I mada je zbog pojave grijeha mozak sada nesavršen, on i dalje svjedoči u prilog tom Božjem naumu (Rimljanima 5:12).

No Božji prvobitni naum da se Zemlja napuni savršenim, bogobojaznim ljudima koji će živjeti u Raju ipak će se ispuniti. Jehova je zbog toga dao svog jedinorođenog Sina, Isusa Krista, kao otkupnu žrtvu na temelju koje možemo dobiti vječni život (Matej 20:28; Ivan 3:16).

Jehova nam je dao i svoju nadahnutu Riječ, Bibliju (2. Timoteju 3:16; 2. Petrova 1:21). Budući da je ta dragocjena knjiga plod svetog duha, doista nije pretjerano reći da je to najbolja mentalna i duhovna hrana za čovjeka (Psalam 19:7-10). Sam je Isus rekao: “Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz Jehovinih usta” (Matej 4:4).

Zašto onda ne bismo, bez obzira na to jesmo li mladi ili stariji, svaki dan odvojili malo vremena za čitanje Božjih dragocjenih riječi? Oni koji to čine i ujedno primjenjuju ono što uče već sada mogu osjetiti koristi toga, a, dakako, i u budućnosti. Njima u izgledu stoji vječni život u kojem će moći vječno učiti, što je i bio Božji prvobitni naum. To je uistinu predivna nada! (Propovjednik 3:11; Ivan 17:3).